homeopatija i katolička vjera
Dobrotom autora Ivana Šimetina objavljujem ovaj tekst, koji je objavljen u časopisu Yttrium, srpanj 2003 .
Je li homeopatija u suprotnosti s katoličkom vjerom, odnosno smiju li prema crkvenom nauku katolici koristiti homeopatske preparate?
Svećenik Josip Blažević, koji djeluje u svetištu Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu, tvrdi da pravi vjernici ne bi smjeli koristiti homeopatiju u svom liječenju, jer je to nespojivo s katolicizmom. O tome je i pisao u Veritasu - glasniku Sv. Antuna Padovanskog ( broj 6 - lipanj 1999.), a i kasnije isticao u svojim predavanjima vjernicima. Navodi koji se spominju u tekstu i objašnjenja na predavanjima toliko su isprazna da uopće nama potrebe polemizirati o tome.
Iako sam se do tada dugi niz godina bavio homeopatijom i mislio da dosta znam o homeopatiji, ipak me je sve potaknulo na istraživanje o službenom odnosu Crkve prema homeopatiji, jer svećenik javno smije iznositi samo stavove Crkve, a ne svoja osobna mišljenja. Kao praktičnom vjerniku, katoliku, nikada do tada nisam razmišljao o tome da bi homeopatija imala bilo kakve veze s religijom. Odgovore sam potražio u Vatikanu, kod Kongregacije za nauk vjere. Službeni odgovor nisam mogao dobiti zato što postoji procedura tj. upit o tome može poslati samo nadbiskupija, a ne i običan vjernik, ali ljubaznošću službenika dobio sam neslužbeni odgovor da homeopatija nema nikakve veze s vjerom, da skoro polovica populacije ( prema statistikama ) u Italiji, a najvjerojatnije i u samom Vatikanu koristi homeopatske preparate, koji su , na kraju krajeva, u slobodnoj prodaji i u vatikanskoj ljekarni.
Da je homeopatija u suprotnosti s vjerom da li bi sve to bilo tako ? Slična situacija se pojavila i u Slovačkoj, pa je isto pitanje postavio i Mons. František Rabek, pomoćni biskup dijaceze Nitra, te dobio odgovor: ...II Vatikanski Koncil (Gaudium et spes, 36) govori: ''Budući da sve stvari, jer bijahu stvorene, imaju svoju postojanost, istinitost i božanstvenost, svoj vlastiti zakon i red; stoga moraju biti poštivane od ljudi na takav način da prepoznaju određene metode pojedinih znanosti i tehničke osobitosti. Iz tog razloga metodička istraživanja u svim disciplinama, ukoliko su iznesena uistinu na znanstven način i u skladu s moralnim načelima, nikada neće doći u stvarnu kontradikciju s vjerom, jer postojeća realnost i značajke vjere imaju svoje izvorište u istome Bogu.''
To me je u potpunosti uvjerilo da katolički nauk nema nikakve veze s homeopatijom kao znanstvenom metodom liječenja ljudi. Nažalost svećenici koji zabranjuju vjernicima da u liječenju svojih zdravstvenih problema koriste homeopatiju, na svoja leđa stavljaju teško breme odgovornosti za svoje neznanje i patnju vjernika.
Istražujući dalje, došao sam do predivnih primjera kako su s druge strane mnogi svećenici i časne sestre primjenjujući homeopatiju olakšali mnogim ljudima njihove tjelesne i psihičke patnje uzrokovane bolešću.
Jedan od njih je Stjepan Kukolja (rođen 1907. u Poljanici) svećenik koji je teologiju promovirao u Zagrebu. Godinu dana studirao je na Papinskom sveučilištu ''Gregoriana'' u Rimu. Tijekom II svjetskog rata njegov nadbiskup Alojzije Stepinac poslao ga je u Njemačku s dopuštenjem za studij medicine, štoje u Munchenu i diplomirao. Nakon toga je specijalizirao psihoterapiju. Reskriptom Sv. Stolice, kongregacije za svećenike, od 7.3.1970., bilo mu je dopušteno da uz svećeničku službu može djelovati i kao liječnik. Time je u slučaju dr. Kukolje po prvi put nakon 400 godina bio prekršen crkveni propis po kojem katolički svećenik nije smio biti aktivan liječnik. On je u svom radu između ostalog koristio i preporučivao homeopatiju i homeopatske lijekove. (Više o tome možete pročitati u njegovoj knjizi ''Moja iskustva s prirodnim liječenjem i psihoterapijom''.)
Drugi je primjer sestra Elvira , voditeljica komuna za odvikavanje od droge Cenacolo, koja u svom radu osim molitve još jedino primjenjuje homeopatske lijekove .
I za kraj bih još naveo primjer buduće svetice Majke Terezije. Vjerujem da je svima mnogo toga o radu Majke Terezije poznato. Njen više od pola stoljeća s ljubavlju i intenzivno ulagani trud i briga za najsiromašnije od siromašnih, kao i njene mnogobrojne dobrotvorne misije putem kojih je medicinska briga i njega pružena milijunima ljudi, danas zaista nije više nikakva novost. No, ne znam jeste li upoznati s činjenicom da je u okviru svog dobrotvornog misionarskog rada Majka Terezija još 1950. g. otvorila svoj prvi dobrotvorni homeopatski dispanzer u Calcutti. O tome u svojim bilješkama govori i sestra Dr.M.Gomes koja je za Misiju Majke Terezije u Calcutti radila još od 1945.g. do 1995.g. Pod vodstvom Dobrotvorne Misije Majke Terezije rade 4 (četiri) dobrotvorna homeopatska dispanzera. Jedan od njih prvenstveno je namijenjen za homeopatsko liječenje bolesne i siromašne djece u Calcutti, dok su preostala tri namijenjena za homeopasko liječenje svim ostalima, potrebitima. Isto tako, a u nastojanju da kroz svoj rad koji pružaju, prošire mogućnosti za što bolju brigu i njegu siromašnih, nekoliko sestara Majke Terezije upućeno je na studij homeopatije na Homeopatski medicinski koledž. Majka Terezija i sama je koristila homeopatske preparate, a i preporučivala ih drugima.
Želio bih naglasiti važnost čitanja životopisa svetaca, koje često čitamo kao životne uzore.
Nakon svega ovog zaključak ću prepustiti vama dragi čitatelji. Vjerujem da ćete sami znati ispravno prosuditi o homeopatiji i katoličkoj vjeri.
Ivan Šimetin, homeopat
